Nedavno sam naišla na ovaj gif na internetu. Pogled na ovog Super Maria vratio me u djetinjstvo i sjećanja na čarobna mjesta i tehnologiju koju smo stvarali pomoću kartonskih kutija, odbačenih cigli s gradilišta, štapova, kanti, razno razne ambalaže i smeća.
Sjećam se kao danas svoje prve blagajne. Tada 1975.-6. biti blagajnica bio je moj “dream job”.
Proizvela sam je od naopako okrenute unutrašnje ambalaže za bombone (iz crvene bombonjere Opera) – to su bile tipke na blagajni, papirići su glumili novac, a poklopac bombonjere bio je ladica za novac.
Baš kao mozak ovog dječaka iz Venezuele, koji me je višestruko nadmašio svojom vještinom, inventivnošću i kvalitetom izvedbe, i moj je nejaki mozak morao savladati brojne izazovne zadatke, kako bi izradio vrlo “primitivnu igračku”:
- Jasno komuniciranje i zagovaranja svojih interesa u obliku upornog zahtijevanja da me baka malo podigne u zrak svaki puta kad bi išle u kupovinu, da bi ja gledalla tetu dok stišće gumbiće na blagajni i uživala u velikom finalu izlijetanja ladice i računa.
- Strpljivo i detaljno promatranje svih detalja, zvukova, boja i pokreta čarobne blagajne i pamćenje najsitnijih detalja.
- Prihvaćanje činjenice da ne mogu dobiti pravu blagajnu i nošenje s frustracijom.
- Analitičko mišljenje – što je bitno, što je nebitno, koji dijelovi najbolje predstavljaju bit blagajne.
- Kreativno mišljenje i rješavanje problema – kako iskoristiti raspoložive materijale i pretvoriti ih u predmet mojih želja.
- Pregovaračke vještine – borba da se prekrasna crvena baršunasta ambalaža bombonjere Opera, koju je baka već bila naumila unaprijediti u kutiju za fine rukavice (one za kazalište koje ne griju), prenamjeni u nešto što ja želim.
To nije bila samo igračka, to je bio moj proizvod, rezultat vrlo utilitarnog projekta. Ja ga nisam radila da bi zadivila baku ili mamu i dobila pljesak odraslih za to što sam tako pametna i spretna i općenito jedna divna djevojčica. Ja sam ga radila da bi si osigurala igračku koju želim. I bila sam oduševljena i ponosna kad sam si ju i osigurala! Mišljenje odraslih nije me uopće zanimalo, a moja baka izvrsno je surađivala s tom mojom potrebom i nije se uključivala u moje napore ni na koji način. Pustila me na miru da radim svoju stvar, nije se trudila biti “edukativna” i “od pomoći”. Moja blagajna nije izgledala ni približno “ko prava”, ali meni to uopće nije bilo važno! I nitko od odraslih nije oko toga pravio neki šušur. Ja nisam bila opterećena time da uvijek moram biti pametna i spretna da bi mi odrasli pljeskali! Moja pamet i spretnost, bile su moje, ne njihove.
Ako želite svojoj djeci omogućiti da osjete istinsko uživanje u plodovima svoje inventivnosti, ponudite im ono što brojnoj djeci u Zapadnoj Europi danas kronično nedostaje; malo .dosade, nemogućnosti brzog zadovoljenja svih želja i da ih odrasli, bez grižnje savjesti, puste na miru. Pa ako oni to požele, podijelit će to i s vama!
Preporučujem i ovaj kratki filmić o igri djece u Africi, moja sjećanja iz djetinjstva vrlo su slična, samo s manje prašine i više betona,.. https://www.youtube.com/watch?v=GF88dX89OtI
Biserka Tomljenović
Venezuelan kid recreates a gaming console from scrap materials.