Svi mi provodimo vrijeme slušajući i gledajući vijesti o tragičnim nesrećama kao što su potresi, poplave, teroristički napadi i drugi događaji u kojima dolazi do ljudskih žrtava. Čujemo priče preživjelih i dirnuti smo njihovim činom herojstva. Kroz takave priče iz prve ruke, možemo se osjećati duboko povezanima s tragedijom iako nismo osobno bili prisutni. Kako gledaju odrasli, gledaju i djeca. Možda se igraju u sobi u kojoj je uključena televizija na kojoj se emitiraju vijesti. Čuju odrasle da o tome razgovaraju. Ne razumiju uvijek sve što je rečeno, ali sama ta zbunjenost oko informacija koje su dobili može biti izvor tjeskobe i zabrinutosti.
Starija djeca i teen-ageri većinu informacija dobiju kroz internet i društvene mreže. Roditelji često niti ne znaju do koje razine su im djeca izložena medijima.
Za roditelje i skrbnike pitanje je koliko je doticaja s vijestima previše.
Prateći bombardiranje 1995. godine u Oklahoma City-ju i teroristički napad 9/11, istraživači su otkrili da su djeca koja su većinu ili svo svoje vrijeme provodila priljubljena uz vijesti imala više simptoma povezanih s traumom. Ne zna se čini li gledanje više sadržaja iz vijesti djecu više tjeskobnom ili djeca koja već jesu tjeskobna više gledaju vijesti.
Ono što se sigurno zna je da je potrebno uzeti predah od gledanja vijesti , odmakuti se od teških i tragičnih sadržaja. Ponekad je to lakše reći nego učiniti. Znamo da nove informacije mogu biti povremene i bez nekog rasporeda , no ponovno gledanje istih sadržaja ni na koji način ne pomaže. Ne gledanje vijesti ne znači da smo manje tužni zbog tragičnih događaja koji su se zbili, već da poduzimamo korake da ograničimo svoju izloženost i povećamo svoje kapacitete i kapacitete naše djece za nošenje s teškim situacijama.
Evo nekoliko načina na koje možete umanjiti izloženost svoje djece vijestima o tragičnim događajima i spriječiti pretjeranu izloženost:
Razgovarajte sa svojom djecom. Roditelji trebaju voditi dobno primjerene razgovore sa svojom djecom i teenager-ima o tome što su vidjeli i čuli. Potrebno je objasniti i ispraviti glasine ili krive zaključke do kojih su mogli doći.
Budite svjesni svoje djece. Lako je udubiti se u vijesti i ne biti svjestan prisutnosti djece u okolini. Za najmlađe je potpuno nepotrebno da gledaju i slušaju vijesti. Oni ne razumiju da gledaju ponovljene informacije o istim događajima te mogu zaključiti da se slični događaji konstantno ponavljaju.
Pronađite drugačiji način za povezivanje. Djeca će možda željeti poslati slike ili pisma koja su napravila za obitelji koje su proživjele nesreću, ljude koji su bili na licu mjesta, bolnice. Ovo je način na koji se može pozitivno djelovati i izraziti da nam je stalo.
Planirajte svoje vrijeme posvećeno medijima. Izdvojite manju količinu vremena u različito doba dana, recimo u jutro, oko podneva i navečer, kada ćete gledati vijesti. Ograničite to vrijeme na 30 do 60 minuta. Onda se maknite od uređaja i radite nešto drugo, recimo igrajte se s djecom, šećite, čitajte knjigu, perite suđe i slično. Ako želite i dalje gledati TV ili biti online, odlučite se za neki sadržaj koji vam je ugodan i zabavan.
Uključite prijatelje. Zamolite prijatelja da vam pomogne. Provodite vrijeme zajedno, družite se, izađite u kino, restoran, kazalište. S djecom pronađite vrijeme za igru, čitanje knjiga i druge stvari koje volite raditi zajedno. Smijte se. To je u redu i u vrijeme gubitka i tuge.
Vi ili vaša djeca možda se teško nosite s tragičnim događajima koje vidite i čujete na vijestima. Ako neke informacije iz vijesti utječu na vaše odnose, produktivnost na poslu, spavanje ili prehranu, vrijeme je da se obratite psihologu ili psihoterapeutu kako biste pronašli pozitivne misli i ponašanja koja mogu pomoći. Ako vaša djeca pokazuju znakove tjeskobe kao što su noćne more, strah pri odvajanju od roditelja, psiholog može dati savjete kako pomoći djetteu da se osjeća bolje i izgradi jaču emocionalnu otpornost za budućnost.