„Kad ljubav znači patnju, previše volimo. Kad je tema većine naših razgovora s bliskim prijateljima on, njegovi problemi, njegove misli, osjećaji – i gotovo sve naše rečenice počinju sa „ On …“, previše volimo. Kad nalazimo ispriku za njegovu zlovolju, naglost, ravnodušnost ili ponižavajuće primjedbe, smatramo ih posljedicama nesretnog djetinjstva i pokušavamo postati njegov psihoterapeut, previše volimo. Kad nam se ne sviđaju mnoge njegove temeljne osobine, vrijednosti i načini ponašanja, ali trpimo ih misleći da će se htjeti promijeniti zbog nas, samo ako budemo dovoljno privlačne i pružale mu dovoljno ljubavi, previše volimo. Kad takva ovisnička veza ugrožava našu emotivnu ravnotežu, možda čak i naše fizičko zdravlje i sigurnost, posve sigurno previše volimo.“
Robin Norwood „Žene koje previše vole“
Čovjeku je kontakt s drugim živim bićem jedan od temeljnih načina na koji spoznaje sebe i zadovoljava svoje temeljne potrebe za pripadanjem, bliskošću, sigurnošću, intimnošću. Često u praksi čujem da je bolje biti s nekime nego ni s kime. Hm? Postoje mnoge teorije oko toga kako i zašto biramo i zaljubljujemo se u neke partnere. Ono što je najvažnije meni za spomenuti je da to ne mora biti tako i da može biti drugačije.
Promijenit ću ga
Ne sjećam se da sam ikada susrela muškarca koji je imao ideju da će on svojim postupcima promijeniti svoju partnericu. S druge strane, žene to vrlo često pokušavaju i to bezuspješno. Da, svaki odnos zahtjeva međusobnu prilagodbu i usvajanje nekih drugačijih navika. Ali upravo prihvaćanje neki karakteristika koje su drugačije od naših dokaz je ljubavi i poštovanja. Ako nam je nešto teško prihvatiti, vrlo vjerojatno s tom osobom nikada nećemo zaista naći zajednički jezik i imati zadovoljene naše potrebe. Ako je to naš izbor, to je sasvim u redu. No, često živimo muku, plačemo, nismo zadovoljne, a ostajemo u takvoj vezi s idejom da ćemo ga ipak nekako promijeniti.
Zaslužujem li ja uopće bolje?
U velikom broju slučajeva kod osoba koje imaju negativnu sliku o sebi i okrivljavaju sebe za razne događaje u svom životu, partner kojeg izaberu kao da je neka vrsta „samokažnjavanja“. Postoji razlog zašto je njihov odnos prema sebi samima takav kakav je i onda nesvjesno i izaberu partnera koji na neki način održava tu sliku o sebi. U vezi ostaju jer u suštini misle da ne zaslužuju bolje. Svatko zaslužuje bolje, svatko zaslužuje biti sretan i imati odnos koji je u skladu s njihovim potrebama. Često u takvim odnosima jedna strana kao da i ima neku mazohističku potrebu za patnjom, povredom. S druge strane, takvi partneri koji povređuju i vrijeđaju, također su i slatki, romantični i strastveni. To vodi do začaranog kruga.
Ovisnost o drugome
Kada imamo osjećaj da ne možemo disati i živjeti bez druge osobe, da nje nema naš život bi izgubio smisao, o kome bi se brinuli, … vjerojatno se radi o odnosu koji u suštini narušava našu kvalitetu života, a i kvalitetu života naše djece. Tu su prisutni neki davno naučeni obrasci ponašanja koji su nam tada bili korisni i pomagali nam da „preživimo“ kao djeca, ali danas, kao odraslim ljudima, samo nam ponavljaju prošle odnose. To tako ne mora biti. Ima mnogo žena i muškaraca koji žive u takvim odnosima, nisu zadovoljni i ne žele, ne znaju, ne usude se van.