Umjesto teorije, dijelimo promišljanja osobe s dugogodišnjim iskustvom u prijateljevanju s anksioznošču i paničnim atakama..
..
Panični i njegova prijateljica Anksioznost pokušavaju da se sprijatelje sa mnom već skoro tri puna desetljeća. Ja ih uporno izbjegavam jer su veoma neugodan, nasilan i nametljiv par. Prvi susret sa njima bio je kao silovanje. Brutalno su mi upali u moj privatni prostor i krenuli razbijati sve u njemu. Why me? Why now? Koji se kurac događa? Moja instinktivna reakcija bila je da ovo dvoje luđaka treba izbjegavati pod svaku cijenu i da treba pobjeći od njih glavom bez obzira. I normalno, što sam ja više od njih bježao, ovaj poremećeni par se sve više smijao i uživao u tome da me plaši. Nisam nikada imao takve prijatelje niti sam ikada maštao o tome da ih imam. Pa koji su onda kurac uopće došli? Nisam lik koji voli sado-mazo igrice, pogotovo ne u poziciji gdje bi ja bio objekt nad kojim se netko drugi iživljava i koji trpi bol. Zašto su se onda pojavili? Što žele od mene? I zašto kukavički dva na jednog? Možda sam u startu trebao biti ljubazniji sa njima, popričati, ali opet… ko normalan bi pričao sa nekim ko te brutalno siluje? Ono, ako mi imaš što za reći, zar nema neki ljepši način da mi to kažeš? A možda sam ja sve to krivo shvatio, možda to uopće nije bilo silovanje, možda je to bio poštar koji luđački lupa na vrata jer jedva čeka da mi preda pismo u kojem me
čekaju radosne vijesti. Ne znam… Ono što sigurno znam je sljedeće: nisam nikada u životu susreo nikoga ko se tako uporno i dosljedno želi sprijateljiti sa mnom. Ljudi su dolazili i odlazili, ljubavi su isto tako dolazile i odlazile, ali ovaj par luđaka, Panični i Anksioznost, bili su konstanta. Da sam ih želio prihvatiti kao takve, mogao sam sa potpunom sigurnošću računati na
njih. Realno, zaslužili su to, da ih se nisam plašio mogao sam steći potpuno povjerenje u njih. Ako je netko bio uz mene sve ove godine, bili su to njih dvoje. I danas će sigurno doći: nepozvani, bezobrazni, neugodni, glasni, nametljivi. Na to se mogu osloniti. To je sigurno. Taj osjećaj da je to sigurno me umiruje. Tu se radi već o tradiciji koja traje skoro tri desetljeća, nešto kao postojimo od te i te godine, pa slavimo svako desetljeće poslovanja. To umiruje. Sasvim logično je da zaključim ako se nešto događa redovito toliko dugo, da će se događati i dalje. Sasvim logično je da je ovaj suludi par nemoguće izbjeći. Sasvim logično je da je nakon toliko vremena izbjegavanja istih možda vrijeme da im napokon pružim ruku i da kažem da su pobijedili. I to zasluženo: ne znam nikoga u svom životu ko je bio toliko uporan u želji da se sprijatelji sa mnom.
I kaj sad?
Da ih pozovem na ručak prije nego što se sami pozovu?
Jer taj par nikada ne dolazi kad ja to želim, nego kad oni to žele, neočekivano. I kakvo je to prijateljstvo koje ide u samo jednom smjeru? Oni mogu doći kad god žele, kad ih trebam, nema ih. Kad ih prizivam, nema ih. Znam sigurno da će doći tokom dana. Malo je bezobrazno to od njih, da stalno čekam kad će pozvoniti na vrata. Ali ok, takvi su kakvi su.
Kao i svi moji osjećaji. Ja ne biram kakvi su, ne mogu ih stvoriti ako ih nema, oninastaju i nestaju sami od sebe. Jedino što ja mogu je to što ću učiniti sa njima. Da li ću bježati u panici od njih, da li ću ih potisnuti, da li ću kreirati nešto sa njima ili ću ih
jednostavno doživjeti na licu mjesta: kroz suze, kroz smijeh ili kao bijeg od onoga što me prepadne. Ili kao borba protiv onog što me plaši, ali ne i borba protiv samoga sebe usranog od straha.
Sigurno je da ću se do kraja života plašiti, da ću biti anksiozan, možda čak do te mjere da će me hvatati panika. Sigurno je isto tako to da je to znak da sam živ i da osjećam. Ako pustim strahu da me preplavi, otvaram vrata i mogućnosti da me
preplave radost i mir. Izbjegavanje Paničnog i Anksioznosti je izbjegavanje samog sebe i svih osjećaja koje je moguće doživjeti.
Dakle, drugari… danas je ručak u dva. Rat je gotov. Nadam se da ćete doći, baš takvi kakvi stvarno jeste: brutalni, neugodni, divlji, neodgojeni i glasni. I ako se ne userem od straha kao što to uglavnom bude kad vas sretnem, ne zamjerite. To ne
znači da vas manje cijenim i poštujem. To samo znači da vas prihvaćam. Da smo frendovi for life: ti Panični, ti Anksioznost i ja.
Sve dok nas smrt ne rastavi.
Magična trojka.