U Geštalt psihoterapiji, pojam organizmička samoregulacija označava proces putem kojeg naš organizam odgovara na unutarnje potrebe i vanjske zahtjeve okoline. Sposobnost našeg organizma da prepozna što mu treba i djeluje u smjeru ostvarivanja potreba, sastavni je dio našeg sustava preživljavanja. Svima nam je dan rođenjem, uglavnom smo nesvjesni njegovog funkcioniranja i u većini slučajeva dovoljno je samo da ne smetamo i pustimo ga da radi. Iz različitih razloga i u različitim okolnostima, posebice vezano uz socijalne i emocionalne interakcije s okolinom, u tom procesu može doći do zastoja i poremećaja u funkcioniranju. Poznavanje faza procesa organizmičke samoregulacije, pomaže nam navigirati vlastitim iskustvima i prilagođavati se promjenjivim uvjetima u okolini na zdrav i autentičan način.
Ključne faze organizmičke samoregulacije:
- Senzacija – percepcija osjetilnog/emocionalnog signala : Proces započinje kada osoba primijeti senzacije ili potrebe. To može biti fizička senzacija (poput gladi ili umora) ili emocionalna, odnosno psihološka potreba (primjerice osjećaj nedefinirane napetosti, težine u prsima, iritabilnosti).
- Svjesnost: Nakon senzacije, osoba postaje potpuno svjesna informacije koju taj signal prenosi. To je trenutak kad prepoznamo što ta senzacija ili emocija znači. Emocija biva imenovana – tuga, ljutnja, bijes.., osjet biva prepoznat – glad, žeđ, napetost mišića.
- Mobilizacija: U ovoj fazi, energija se mobilizira kako bi se reagiralo na osviještenu potrebu. Osoba počinje razmišljati o načinima kako zadovoljiti tu potrebu ili želju koja je isplivala.
- Djelovanje: Osoba poduzima korake kako bi zadovoljila prepoznatu potrebu ili riješila problem, bilo putem interakcije s okolinom ili reguliranja različitih, emocionalnih ili misaonih procesa (poput refleksije ili emocionalne prilagodbe – primjerice kod prekomjernog bijesa ili fizičkih reakcija zbog tjeskobe koju pojačava kognitivna distorzija).
- Kontakt: Ovo je točka u kojoj pojedinac ulazi u interakciju s okolinom ili radi na svojim unutrašnjim procesima. To može uključivati donošenje odluka, ulazak ili izlazak iz odnosa, izražavanje sebe kako bi se zadovoljila potreba te primjerice rad na emocionalnoj samoregulaciji i kontroli impulsa.
- Zadovoljstvo: Nakon interakcije s okolinom i zadovoljenja potrebe, slijedi osjećaj zadovoljstva ili smiravanja. Osoba osjeća ispunjenje svoje potrebe što je popraćeno onim osjećajem “da su stvari sjele na svoje mjesto”.
- Povratak u stanje mirovanja: Kada je zadovoljstvo postignuto, organizam se povlači iz aktivnosti ili interakcije. Ova faza omogućuje osobi da se odmori, integrira iskustvo i pripremi za sljedeći ciklus samoregulacije.
Ove faze nisu uvijek linearne i mogu varirati od osobe do osobe ili od situacije do situacije. Tehnikama geštalt psihoterapije moguće je pomoći osobama da postanu svjesnije ovog procesa i da u njega uđu na dublji način, što vodi do većeg osjećaja ravnoteže, samosvijesti i autentičnosti u njihovim životima.
Kako biste još bolje razumjeli ovaj proces, evo nekoliko primjera koje opisuju kako se organizmička samoregulacija može prepoznati u svakodnevnim životnim situacijama:
Prepoznavanje i odgovor na glad
Primjer: Zamislite da radite za svojim stolom i počinjete osjećati glad. Vaše tijelo vam šalje signale (npr. kruljenje u želucu, niska razina energije) da vam treba hrana. Ako ste u skladu s tim signalima, pauzirate svoj rad, idete u kuhinju i pripremate obrok. To je organizmicka samoregulacija—vaše tijelo prirodno prepoznaje što mu treba i traži način da zadovolji tu potrebu. Priznajući svoju glad i odgovarajući na nju na prikladan način, dopuštate signalima organizma da vas vode prema ravnoteži (hranjenje) i kontaktu s okolinom (priprema hrane). Ignoriranje signala gladi poremetilo bi prirodan ritam unosa hrane potrebne za održavanje energije, što bi dovelo do nelagode, simptoma hipoglikemije ili manjka koncentracije.
Suočavanje sa stresom na poslu
Primjer: Radite na teškom projektu na poslu. S vremenom počinjete primjećivati zatezanje u ramenima ili neugodan osjećaj u želucu (faza senzacije). Postajete svjesni da ste pod velikim stresom i da strahujete od neuspjeha, osvještavate svoju potrebu za vanjskom podrškom (faza svjesnosti). Odlučujete porazgovarati s kolegicom (faza akcije). Tražite kontakt i razgovor s kolegicom, tijekom razgovora počinjete osjećati olakšanje (faza kontakta). Nakon što osjetite da ste se umirili, nastavljate sa svojim danom (faza povlačenja). Ignoriranjem stresa (ili preskakanje faze svijesnosti) spriječili biste zdravo rješavanje problema i zaustavili biste odigravanje ciklusa samoregulacije i povećali rizik da s vremenom dođe do izgaranja na poslu.
Izgradnja autentičnih odnosa
Primjer: Razgovarate s bliskim prijateljem. Dok pričate, primjećujete osjećaj frustracije jer vas prijatelj ne sluša onoliko pažljivo koliko biste željeli (faza svijesti). Umjesto da šutite ili prisiljavate sebe da nastavite razgovor, zastajete i izražavate kako se osjećate (faza akcije). Vaš prijatelj postaje pažljiviji, što vodi dubljem razgovoru. Tijekom razgovora, oboje osjećate veću bliskost i razumijevanje(faza kontakta) Osjećate da ste sve razriješili, prelazite na druge teme (faza povlačenja).
Kada ste u skladu sa svojim emocijama, možete autentično komunicirati i poboljšati odnose. Ignoriranje i neizražavanje osjećaja remeti prirodan tijek kontakta, izolira nas od okoline i bliskih ljudi.
Suočavanje s kreativnom blokadom
Primjer: Vi ste umjetnik koji radi na slici, ali ste zapeli u kreativnoj blokadi. U početku se osjećate zaglavljeno bez razumijevanja zašto (faza senzacije). Nakon razmišljanja o svojim osjećajima, shvaćate da ste pod pritiskom da rad mora biti savršen, istovremeno u tijelu osjećate potrebu za kretanjem (faza svijesti). Odlučujete otići u šetnju i razbistriti um (faza akcije). Tijekom šetnje, dolaze vam nove ideje (faza kontakta) i vraćate se svom radu s novom perspektivom (faza povlačenja).
Prihvaćanje tuge
Primjer: Nakon gubitka voljene osobe, iako se trudite normalno funkcionirati, nekontrolirano plačete, ne možete se koncentrirati, preplavljuju vas valovi tuge, zbunjenosti i gubitka (faza senzacije). Umjesto da skrivate, izbjegavate ili potiskujete te osjećaje, dopuštate sebi da tugujete, izražavajući svoje emocije kroz razgovor, plakanje ili traženje podrške od bliskih ljudi kad god osjetite potrebu za time (faze svijesti i akcije). S vremenom počinjete prihvaćati gubitak (faze kontakta i povlačenja).
Ako dopustimo prirodnim emocionalnim odgovorima da se pojave i vode nas kroz proces tugovanja, pomažemo da se naš organizam samoregulira u situacijama gubitka. Ignoriranje tuge dovelo bi do neriješenih osjećaja i blokiralo pravi emocionalni kontakt sa sobom i drugima.
Nadamo se da će vam ovaj pojednostavljeni prikaz vrlo složenog procesa pomoći da lakše navigirate morem svakodnevnice.
Biserka Tomljenović, savjetovalište Žiraha
Izvori:
Gestalt Therapy: Excitement and Growth in the Human Personality, Perls, Hefferline, Goodman, (1951)
Gestalt Therapy Integrated: Contours of Theory and Practice ,Erving Polster i Miriam Polster (1973).