Dolazak djeteta velika je životna promjena za osobe koje će postati roditelji. Javlja se bezbroj pitanja: Hoću li ja to moći? Koji pristup izabrati? Hoću li zauvijek izgubiti svoj dosadašnji život? Što ako pogriješim i nepopravljivo naštetim svom djetetu? Što ako mi sve to bude previše? Što će se dogoditi s našim partnerskim odnosom? Često smo suočeni s očekivanjima okoline, porukama iz medija koje utječu na to da mnogi ljudi stvore
Svi mi provodimo vrijeme slušajući i gledajući vijesti o tragičnim nesrećama kao što su potresi, poplave, teroristički napadi i drugi događaji u kojima dolazi do ljudskih žrtava. Čujemo priče preživjelih i dirnuti smo njihovim činom herojstva. Kroz takave priče iz prve ruke, možemo se osjećati duboko povezanima s tragedijom iako nismo osobno bili prisutni. Kako gledaju odrasli, gledaju i djeca. Možda se igraju u sobi u kojoj je uključena televizija na kojoj se emitiraju vijesti. Čuju
„Kad ljubav znači patnju, previše volimo. Kad je tema većine naših razgovora s bliskim prijateljima on, njegovi problemi, njegove misli, osjećaji – i gotovo sve naše rečenice počinju sa „ On …“, previše volimo. Kad nalazimo ispriku za njegovu zlovolju, naglost, ravnodušnost ili ponižavajuće primjedbe, smatramo ih posljedicama nesretnog djetinjstva i pokušavamo postati njegov psihoterapeut, previše volimo. Kad nam se ne sviđaju mnoge njegove temeljne osobine, vrijednosti i načini ponašanja, ali trpimo ih misleći da
Dolazak djeteta velika je životna promjena za osobe koje će postati roditelji. Javlja se bezbroj pitanja: Hoću li ja to moći? Koji pristup izabrati? Hoću li zauvijek izgubiti svoj dosadašnji život? Što ako pogriješim i nepopravljivo naštetim svom djetetu? Što ako mi sve to bude previše? Što će se dogoditi s našim partnerskim odnosom? Često smo suočeni s očekivanjima okoline, porukama iz medija koje utječu na to da mnogi ljudi stvore
Javljam vam se jer više ne znam što ću sa sobom. Prije malo manje od godinu dana umrla mi je kćer u nesreći i tada je za mene svijet stao. Da ne ulazim u detalje događaja, krivila sam supruga, sebe, Boga i bila ljuta, tužna, tupa. I još uvijek sam tupa, nemam nikakvih emocija, samo razmišljam o svojoj djevojčici, što bismo sada radile i čemu bi se smijale. Ne mogu vam opisati tu bol koja
Sukob je sastavni i važan dio ljudskih odnosa i ne treba ga pod svaku cijenu izbjegavati. Kroz sukobe djeca uče zastupati sebe, poštivati tuđe granice, ali i tražiti da se poštuju njihove. U situaciji kada djeca nemaju pravo na sukob, zatvara se i prostor u kojem oni uče štititi svoj integritet, slobodno izražavati svoja mišljenja osjećaje i potrebe pa čak i kad znaju da neće odmah naići na odobravanje. Kvalitetno razrješavanje sukoba, uči nas prihvaćanju
Nije baš uobičajena situacija da sjednete preko puta psihologa i da se između vas nalazi pas koji vas umiljato gleda i maše repom. Sama prisutnost psa u takvoj situaciji čini ju manje formalnom, opuštenijom i zaigranijom, posebice kad se radi o dječjem posjetu psihologu. Neophodno je pripremiti klijenta i tražiti njegov pisani pristanak na takav način rada, a dobrobiti za klijenta su višestruke. Olakšava uspostavu odnosa Jedna od posebnosti savjetodavnog procesa je odnos koji
Rodila sam divnu djevojčicu pred 5 mjeseci i planiram se za mjesec dana vratiti na posao koji izuzetno volim. Radim u dobroj firmi na menadžerskoj poziciji i vodim dvadesetak ljudi u timovima. Sebe doživljavam kao timskog igrača, predanu poslu, prije poroda radila sam i po 10 sati dnevno. Iako se zaista želim vratiti na posao i ne mogu si zamisliti da dam otkaz i posvetim cijelu sebe svojoj djevojčici od 0 do 24, jako me
U današnje vrijeme sve manje djece čita knjige i sve manje roditelja svojoj djeci čita knjige. Jedan od potencijalnih izgovora je da nemamo dovoljno vremena, drugi da ima mnogo zanimljivijeg sadržaja i aktivnosti u digitalnom svijetu. No, prednosti koje zajedničko čitanje knjiga ima za odnos roditelja i djeteta, razvoj djeteta i njegovih vještina su neprocjenjive. Čitanje kao ritual Jedna od brojnih "muka" roditeljstva je uspavljivanje. Čitanje prije spavanja je djeci vrlo draga aktivnost i
Unutranji kritičar je naziv za sve one misli, unutarnje monologe i procjenjivanje sebe koje se odvija u našim glavama. Uloga unutarnjeg kritičara je da nam između ostaloga služi kao kompas i da s dozom kritičnosti promatramo sebe. No, često se uhvatimo u njegovu mrežu i opterećuje nas samookrivljavanje, nezadovoljstvo samima sobom, osjećaj da nismo dovoljno dobri za sebe i druge. Kao odgovor sve češćem nezadovoljstvu sobom, odnosima, poslom, akademskom izobrazbom i slično, pokrenuli